Daytonski ustav: univerzalna ljudska prava i njihova negacija

Abstract

Prva rečenica u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine kaže da je taj Ustav „utemeljen na poštovanju ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti“. Utemeljen je, dakle, na najvišim dostignućima klasičnoga liberalizma, koji su sadržani u američkoj Deklaraciji o neovisnosti (1776), u francuskoj Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789) i u Ustavu Sjedinjenih Američkih Država (1787). Pod liberalnim svijetom mislim na svijet koji se poziva na slobodu kao osnovnu ideju i kao temeljnu vrijednost koja čini bit dostojanstva svakoga čovjeka. Čovjek pojedinac ima pravo na život, slobodu i sreću. Danas je klasični liberalizam u krizi jer se u cijelom svijetu pretvorio u neoliberalizam, u kojem je ugrožena ne samo politička i ekonomska jednakost nego i sloboda i ljudsko dostojanstvo. Na jednoj strani stoje milijarderi, a na drugoj siromašna većina. Kriza liberalizma proizašla je iz krivoga poimanja čovjekove slobode, jer se zaboravilo da su ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima te da ih je Stvoritelj obdario neotuđivim pravima na život, slobodu i sreću; zaboravljeno je, dakle, da je sloboda i dar i zadaća, da je čovjekova sloboda omogućena i izborena. Umjesto moralnog univerzalizma danas vlada imperijalni (politički) univerzalizam koji negira moralne principe i ljudska prava radi uvećanja svoje moći, bogatstva i interesa. Što je slobodniji od svoga egoizma, to je čovjek komunikativniji (više povezan s drugima), tako da se individualna sloboda i communio uzajamno pretpostavljaju i uključuju.

Na kraju treba reći da Brčko distrikt vrlo dobro funkcionira jer se u njemu poštuju univerzalna ljudska prava i partikularna (nacionalna i druga) prava. Brčko distrikt može biti uzor i državi Bosni i Hercegovini, i entitetima, i kantonima, i općinama. Ali, o tome skoro svi šute.