Kantova filozofija sna

Abstract

Krajnji cilj Kantove filozofije je osloboditi metafiziku naslijeđenih predrasuda i izvesti je na siguran put znanosti. Da bi se to postiglo filozofija je morala „sistemski srediti inventar svih svojih posjeda pomoću čistog uma“.  To je bio posao Kantove kritičke filozofije čiji je rezultat bio negativan – teorijska i praktična moć uma je ograničena. U teorijskoj upotrebi um može samo ograničiti razum, sa svom njegovom aparaturom i logičkim pravilima, primjenjujući ga na moguće iskustvo. U praktičkoj upotrebi um može prijeći granice tog iskustva držeći se vlastitih ideja za koje nema nikakvo objektivno pokriće. U tom smislu um je duboko zaronjen u vlastitu imaginaciju. U ovom radu ja sam tu inteligibilnost uma označio kao san. San u ovom smislu nije nikakva „mišljevina“, već imaginacija koja omogućuje povezivanje receptivnosti svijesti s njenom refleksivnošću, odnosno empirijskog svijeta sa imaginarnim. Ova veza je ključ za razumijevanje Kantove filozofije koja svojim pojmovima želi osigurati realnost – bez nje bi oni bili prazni, a empirijska spoznaja bez pojmova slijepa. Dvojnost ove spoznaje ostala je nerješiva filozofima Prosvjetiteljstva. Njihova velika zasluga je što su ovu dvojnost otvorili kao temeljni problem spoznaje. Kant je svojom transcendentalnom dedukcijom pojmova, koji su neiskustveni i apriorni, pokazao da se njihova općenitost dokazuje u primjeni na moguće iskustvo. Tako je subjektivnost pojmova dobila objektivnu valjanost i nužnost, a spoznaju izvela na put znanosti.

U praktičkoj upotrebi uma, ideje uma dobivaju svoju realnost i nužnost kao načela praktičnog vođenja života. Um može zamisliti i ono što je izvan svake teorijske primjene, izvan njegove spoznajne moći. Tako se ideja slobode i najvišeg inteligibilnog bića  (Boga) mogu zamisliti bez obzira što se ne mogu spoznati. Spoznaja je indirektna jer svaki čovjek dokazuje njihovo postojanje  praktičnim životom ukoliko ih se pridržava kao načela. Da bi čovjek ostvario najviše dobro u svijetu, da bi za sebe ostvario blaženstvo i sreću, mora ih odrediti kao regulativne ideje uma. Moj dodatak je: mora ih sanjati.