Predgovor

Abstract

U ovom dvobroju Dijaloga (3–4, 2024) objavljujemo najprije tri teksta aktualna za naše vrijeme: „Rat, tehnosfera i pitanje o zlu“ Žarka Paića, „Etičko-politički diskurs savremenog mira“ Asima Mujkića i „Rat kao društveni feno- men:  transformacija  društvenih  normi  i  identiteta  pod uticajem  destrukcije“ Sarine Bakić.

U svome tekstu Žarko Paić navodi tri paradigme poimanja rata: tehničku, tehnološku i tehnosfersku te tvrdi da suština totalnoga rata povezuje sve tri ove paradigme  kao  spoj  umjetne  inteligencije  i  umjetne  intuicije.  Rat je, naime, danas  postao  kognitivan  i  postao  je  stvar  vladanja  ljudskim umom  i  tijelom kao slobodnim teritorijem egzistencijalne izvedbe. Prva paradigma poimanja rata proteže se od Heraklita do Hegela. U njoj je na djelu tehničko shvaćanje metafizike i njegovo poimanje rata. Svi ratovi koji su se vodili od Trojanskoga do Prvoga svjetskog određeni su geopolitikom osvajanja teritorija. Za drugu paradigmu  karakterističan  je  totalni tehnološki  dispozitiv  razaranja  zemlje, resursa  i  ljudi.  Prisutna  je, dakle, totalna  mobilizacija  tehnologije  razaranja. Treću paradigmu predstavlja kraj rata u metafizičko-postmetafizičkome smislu. To je doba tehnosfere, u kojoj sve nas i naš planet razaraju gama zrake i hipersonični projektili. Bit totalnoga rata proizlazi iz suvremenoga nihilizma. Misliti rat u doba tehnosfere za Paića znači misliti radikalno drukčije od vladajuće struje mišljenja. Paić tvrdi da treću paradigmu rata određuje totalna i apsolutna vladavina tehnosfere koja omogućuje nastanak umjetnoga života i umjetne inteligencije. Treća  paradigma  rata  nije  ništa  drugo  nego  kraj razlikovanja metafizike i kibernetike. Paić je vrstan filozof, inozemni je član naše Akademije, napisao je mnoga djela, a osobito je značajno njegovo peterosveščano djelo Tehnosfera.

Asim  Mujkić  u  svome  tekstu  problematizora  stav  da  živimo  u razdoblju mira i pritom aktualizira uvide Antonija Negrija i Michaela Hardta. Mujkić razvija argumentaciju u korist zaključka da je mir nemoguć u doba imperijalnoga kapitalizma. Nemoguća je, naime, rekonstrukcija pojma mira bez rekonstrukcije vladajućega oblika kapitalizma. Autor sa zabrinutošću ukazuje na nepostojanje kvalitativne alternative globalnom kapitalizmu kao hegemonijskom obliku društvene organizacije.

Sarina Bakić u svom nam tekstu pokazuje kako rat, kao društveni fenomen, predstavlja destrukciju koja negativno utječe na društvene norma i identitete: na individualne i na kolektivne identitete. Rat zapravo destruira kolektivne vrijednosti u društvu zahvaćenu njime. Zbog  toga pojedinci  i zajednice artikuliraju svoje nove identitetske narative kao odgovor  na traumu i  gubitak. Primjenjujući interdisciplinarni pristup temi autorica tvrdi da rat razara postojeće strukture i time stvara prostor za nove oblike kolektivnoga djelovanja te za nove promjene postojećih identiteta, odnosno za transformaciju društvene stvarnosti, što je vidljivo u bosanskohercegovačkom društvu.

U svojim tekstovima Spahija Kozlić („O reafirmiranju retorike ili ka dia-logosu“), Mile Babić („Ravnoteža između razlike i jedinstva“) i Pavle Mijović („Byung-Chul Han“. Filozofski portret i psihopolitika“) zagovaraju dijalog kao izvornu formu mišljenja, svaki na svoj način.

Spahija Kozlić ističe važnost retorike kao povratka dijalogu. On iznosi na vidjelo izvorne starogrčke  rasprave  o  počecima  govorništva ističući stalnu čovjeku težnju prema zajednici, koju omogućuje dijalog. Je li retorika umijeće zavođenja čovjeka  govorom, kako to tvrdi sofist Gorgija, je li ona, po Platonu, smještena u područje mnijenja ili zablude te je li ona, po Artistotelu, umijeće mogućega koje potencira tri dimenzije govora: logos, ethos i pathos? Analizirajući ova tri pristupa retorici, autor zaključuje da govornik treba posjedovati znanje o pravednosti ili barem vjerovati u njezinu ostvarivost. Govori se kod Lisije dijele na sudske, političke i svečane. Govornik Lisija zagovara punu uspostavu demokracije kao jedini uvjet za spas države. Za državnu služ- bu važno je da kandidat bude pravi građanin, da ispunjuje građanske dužnosti i da je moralna osoba. Dijaloškim se, dakle, govorom uspostavlja jedinstvo polisa (države).

Mile Babić u svome tekst pokazuje da Ivo Andrić u svojoj pripovijeci Pismo iz  1920.  godine  ističe  kako  totalitarna  razlika  i  totalitarno  jedinstvo odvode ljude u mržnju i nasilje, a to isto ističe Dževad Karahasan u svojoj pripovijeci Pisma iz 1993. godine. Njihova humanistička poruka glasi: život se umnaža i obogaćuje u razlikama, ali u razlikama koje su sposobne za afirmaciju jedinstva i u jedinstvu koje afirmira razlike.

Pavle Mijović u svome tekstu prikazuje glavne misli južnokorejsko-njemačkoga filozofa Byung-Chul Hana i njegov pojam psihopolitike. Uspoređujući Hanovu psihopolitiku s biopolitikom Michela Foucaulta i Giorgia Agambena pokazuje nam specifični Hanov doprinos suvremenoj filozofiji. Možemo reći da Han vodi dijalog sa suvremenim filozofima kakvi su Martin Heidegger, M. Foucault, Simone Weil i G. Agamben. Svojom knjigom Duh nade Han pokazuje da nas nada otvara svim oblicima života, a da nas strah vodi u zatvorenost.

Ivo Komšić sudjelovao je u Međunarodnom filozofskom simpoziju u povodu 300. godišnjice rođenja Immanuela Kanta (1724–2024), što ga je organizirala ANUBiH, odnosno njezin Centar za filozofska istraživanja, sa svojim predavanjem pod naslovom „Kantova filozofija sna“. U tom tekstu Komšić pokazuje kako  je  Kant  proveo  kritiku  cijele  dotadašnje  filozofije, a  osobito  filozofije svoga vremena: prosvjetiteljstva (racionalizma) i empirizma. Spekulativni um ostaje vezan za pojave i za osjetilno iskustva. On, dakle, ne može nadići pojave ni iskustvo, što znači da ne može spoznati stvar po sebi. Praktični um je um slobode, i njemu je moguće sve ono što je moguće  slobodi.  Slobodna  volja ostaje neovisna o osjetilnom iskustvu, jer slobodan čovjek nadilazi svoju prirodu. Slobodan um je zakonodavni um i univerzalni um, jer su njegove maksime sposobne za univerzalnost. Iz slobode nastaju bezuvjetne moralne zapovijedi. Praktični je um inteligibilan, što znači nadosjetan, a spekulativni ili teoretski je osjetan. Javna uporaba uma uključuje sve građane svijeta. Postojanje Boga i besmrtnost duše za Kanta su postulati (zahtjevi) praktičnoga uma. Um se zadovoljava idejom Boga kao regulativnom, a ne kao konstitutivnom. U tom smislu Bog je ideal koji omogućuje usavršavanje svijeta i čovjeka te, po Komšiću, o njemu sanjamo. Dodajem da je Kant u svojoj Kritici čistoga uma rekao: „Morao sam, dakle, prevladati znanje da bih dobio mjesta za vjeru.“ Time se želi reći da se do stvarne komunikacije s Bogom dolazi po vjeri.

William E. Caroll u tekstu „Bog i fizika: od Hawkinga do Avicenne“ pokazuje da su diskusije o odnosu fizike i teologije, između našega znanja o svijeu prirode i našega znanja o Bogu jedno od trajnih obilježja zapadne kulture. Iako se autor fokusira na razvoj u kršćanskom zapadnom svijetu, trebamo se sjetiti da su na prirodne znanosti i na filozofiju zapadnoga svijeta utjecala djela židovskih i muslimanskih mislilaca.

Massimo Companini, talijanski filozof i veliki poznavatelj islamske filo- zofije, u tekstu pod naslovom „Heidegger u islamskom svijetu: novi putevi za islamsko mišljenje“ kritički prigovara stavu ili predrasudi da je sva islamska recepcija Heideggera fundamentalistička po prirodi i redukcionistička po svo- me postupku. Prema Companiniju, Martin Heidegger, bez obzira na kompro- mitaciju s nacizmom, ostaje velikan filozofije.

Žarko Paić je svome prikazu knjige Politička romantika Carla Schmitta, njemačkoga pravnika i politologa koji – unatoč osporavanjima – spada u naj- značajnije mislioce 20. stoljeća, dao naslov „Romantika i sekularizacija“ te time istaknuo bit Schmittova shvaćanja politike. Romantika je nastanak novoga događaja koji mijenja čitav dotadašnji etičko-politički poredak. Naime, romantika je subjektivirani okazionalizam, jer ono novo u političkoj romantici proizlazi iz sekularizacije teologije. Teologija pak prelazi u politiku kao sekulariziranu formu teologije i u estetiku kao sekulariziranu formu religije. Sekularizacija za Schmitta, po J. Habermasu, izraz je velike krize, a iz te se krize ne može izaći vraćanjem u prošlost. Paić je izvrstan poznavalac misli i djela Carla Schmitta, pa ga to preporučuje za pouzdanoga prikazivača ove Schmittove knjige.

Nevad Kahteran u prikazu zbornika Vjera ljubavlju djelotvorna, objavljeno- ga prigodom 70. obljetnice rođenja Franje Topića, ističe da je naslov zbornika „pogodio samu srčiku ovog vrsnog intelektualca“. Zatim navodi sve Topićeve pothvate, od znanstvenih do humanitarnih, te njegovo neumorno promicanje mira u Bosni i Hercegovini.

Mile Babić u svome prikazu knjige Dr. Isak Samokovlija. Život u bijelom mantilu, koju je napisao akademik Husref Tahirović, ističe da je autor napisao knjigu u skladu sa zahtjevima diskursne etike koju su utemeljili Jürgen Habermas i Karl-Otto Apel. Autor je pokazao da su se kod dr. Isaka Samokovlije sretno susrele književnost i medicina. Samokovlija je volio istinu i istodobno je volio ljude, bez obzira na njihovu neukost i na njihove mane.

Nevad Kahteran u svome integralnom saopćenju pod naslovom „Bosanskohercegovački doprinosi transkulturalnoj filozofiji“, izrečenom na 25. svjetskom kongresu filozofa održanom u Rimu 6. kolovoza 2024, doista je izložio doprinose Bosne i Hercegovine širem diskursu transkulturalne filozofije, s posebnim težišten na islamsko-konfucijanski dijalog. U BiH dolazi do izražaja raznolikost stanovništva i raznolikost ideja. Time je Kahteran odao počast Predragu Matvejeviću, piscu iz Mostara i autoru – uz ostala brojna djela – Mediteranskoga brevijara.

Na kraju ovoga dvobroja objavljujemo govor Mile Babića pod naslovom „Kritičko mišljenje i europska budućnost Bosne i Hercegovine“, koji je održao 22. 11. 2024. na svečanoj sjednici Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u povodu Dana državnosti BiH. Tada je govornik rekao da BiH treba pristupiti Europskoj Uniji, jer tamo – unatoč svemu – postoji sloboda misli, sloboda govora i sloboda savjesti, a jednako je važno da tamo postoji vladavina zakona.