Razmišljanje s Erazmom u doba ‘post-istine’

Abstract

U diskusiji knjige Terencea Martina Istina i ironija: Filozofske meditacije o Erazmu, Martinove preokupacije istinom kao onom koja se nadaje kroz dijalog i prijateljstvo razmatraju se u odnosu na suvremeni kontekst u kojem vladaju „post-istina“, „lažne vijesti“ i „alternativne činjenice,” pojave koje doprinose cementiranju ideoloških pozicija i konflikata te marginaliziraju pozive na razum, činjenice i znanje. Sa posebnim osvrtom na pisanje Rite Felski, autorica ovog eseja propituje erazmovsko shvaćanje ironije i skepticizma u odnosu na ulogu koju je kritika kao dominantni modus intelektualnog stava imala u omogućavanju relativizma i otvaranja vrata eri „post-istine,” osobito kad je pozicija kritike dolazila zajedno sa konstruktivističkim pristupom svijetu i  postmodernističkim kritikama znanja. U dijalogu sa Martinovom knjigom o Erazmu autorica eseja sugerira da erazmovski orijentirana „dijalektička agilnost“ dovodi do ironije koja je drugačija od skepticizma i nepristrane ironične kritike, između ostalog i stoga što erazmovska ironija otkriva krhkost naših vlastitih uvjerenja. Ovime se otvaraju horizonti dijaloškog susreta u našem vremenu u kojem se većina postavlja kao neupitno sigurna u svoje pozicije, pa erazmovska ironija stoga djeluje istovremeno i kao subverzivna, i kao konstruktivna propozicija.