Uvodnik

Abstract

U tekstu pod naslovom „Matrice singularnosti“ i s podnaslovom „Što na- kon ontologije i njezinih fundamentalnih kategorija?“ Žarko Paić dokazuje da je tehnosfera kraj metafizički shvaćene povijesti, u kojoj je jezik bio nadređen slici i broju, dakle, kraj metafizike i početak tehnoznanosti čija se bit sasto- ji  u  trijadi  računanja  –  planiranja  –  konstrukcije.  Prema  tome,  to  je  početak umjetne inteligencije i umjetnog života/stvarnosti, koje će proizvoditi umjet- ni  mozak.  Homo kybernetes  izraz  je  nove  kibernetičke  antropologije,  a  film Stanleya Kubricka 2001: Odiseja u svemiru paradigmatska je slika posthuma- noga stanja, jer put u svemir označuje kraj ljudske ukorijenjenosti u Zemlju. Tu tehnološku singularnost Paić naziva tehnosferom. On analizira ontologiju postajanja francuskog filozofa Gillesa Deleuzea i kozmologiju američkog fi- lozofa Alfreda Northa Whiteheada rabeći njihove ključne pojmove događaja i kozmičkih epoha. Taj novi pristup tehnološkoj singularnosti mogao bi biti, po Paiću, zadatak buduće filozofije koja će prevladati stare metafizičke pojmove. Da  bi  čitatelji  lakše  razumjeli,  Paić  tvrdi  da  je  Deleuze  preokrenuti  Platon. Znamo da je nevidljiva stvarnost kod Platona prava stvarnost, a za Deleuza je to vidljiva stvarnost, koja je mjerljiva i kvantitativna, kako je to ustvrdio veliki fizičar Max Planck.

U svome prikazu – a Paićev prikaz uvijek je više od prikaza – knjige ki- neskoga  kibernetičkog  filozofa  Yuka  Huija  pod  naslovom  Machine and Sovereignity: For a Planetary Thinking [Stroj i suverenitet: za planetarno mi- šljenje] Paić nam pokazuje da filozof Yuk Hui govori o planetarnom mišljenju tako što polazi od suprostnosti mehanizma i organizma rabeći pojmove biora- znolikosti, noopolitike i tehnoznanosti.

Žarko Paić u tekstu „Bestemeljnost slobode i zlo kao Unheimlichkeit: od Schellinga i Heideggera do bezdana tehnosfere“ tvrdi da nam je Schelling u svojoj  raspravi  o  biti  čovjekove  slobode  jasno  pokazao  da  su  sloboda  i  zlo korelativne  i  suprotstavljene  „veličine“,  koje  se  ne  mogu  riješiti  tako  što  će se  reći  da  je  sloboda  svagda  nešto  „dobro“,  a  zlo  svagda  nešto  „ne-dobro“. Naime, sloboda je uvjet mogućnosti postojanja i dobra i zla i te najčudovišni- je Unheimlichkeit [nelagoda, neugodnost, jeza] uopće. Stvar s Unheimlichkeit na granici je neiskazivosti, što dolazi do izražaja u filozofiji slobode talijan- skoga  filozofa  Luigija  Pareysona,  antihegelovskoga  filozofa  koji  povezu- je  Schellinga,  Kierkegaarda  i  Jaspersa.  Za  Pareysona  Braća  Karamazovi  su putokaz  za  shvaćanje  onoga  bestemeljnoga,  dok  Martin  Heidegger  istražuje novi, treći put izvan metafizike i kibernetike.

Ovdje valja reći da je Žarko Paić inozemni član naše Akademije, pa s rado- šću želimo istaknuti da je dobio nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjet- nost za g. 2024. za četiri znanstvene knjige objavljene na engleskom jeziku kod uglednih inozemnih izdavača: Aesthetics and the Iconoclasm of Contemporary Art: Pictures Without a World  (Springer,  2021);  Art  and  Technosphere:  The Platforms of Strings (Cambridge  Scholars  Publishing,  2022);  Superfluity  od Human: Reflexions on the Posthuman Condition (Schwabe Verlag, 2023). Ovo su Paićeve autorske knjige. A uz njih nalazi se i knjiga The Technosfere as a New Aesthetic (Cambridge Scholar Publishing, 2022), koju je urednički potpi- sao. Osim toga, g. 2023. dobio je nagradu „Višnja Machiedo“ za knjigu eseja Antonin Artaud: Sunce i mahnitost, a sljedeće godine nagradu „Zvane Črnja“ za Knjigu lutanja.

U radu pod naslovom „Kazneno (krivično) pravosuđe u rimskoj Republici: Od monarhije do pada Republike“ Filip Novaković precizno analizira razvoj rimskog (krivičnog) postupka od kraljevskog doba do kraja Republike. Autor ističe nerazdvojivost prava, religije i politike te prikazuje sve veću formalizaci- ju, specijalizaciju i politizaciju krivičnoga prava. Iako je rimsko krivično pra- vo bivalo često zapostavljeno u korist privatnog prava, ono je imalo značajan utjecaj na temeljne pojmove suvremenih europskih krivičnopravnih sistema.

Nevad Kahteran u svome radu „Vjerovanje i mišljenje u eri pluralizma – u  susred  XXVI  WCP  Tokio  2028“  piše  da  je  tema  26.  svjetskoga  kongresa filozofa Filozofija kao prostor za otvoreni dijalog. Vrlo je važno naglasiti da je  pluralizam  pravo  stanje  stvari,  a  ne  monizam  i  separatizam,  jer  su  ljudi, njihove filozofije, religije i kulture različiti i sposobni za dijalog. Svijet je po- licentričan, a ne monocentričan.

U prikazu pod naslovom „Nužnost globalnoga zaokreta“ Mile Babić her- meneutički izlaže knjigu hrvatskog filozofa Željka Senkovića pod naslovom Bog u granicama uzaludnosti, koja je napisana suvremeno i istodobno duboko misaono; odlikuje se, dakle, suvremenošću i dubokom misaonošću.

Asim Mujkić u svom prikazu pod naslovom „Natrag u sigurnost pećine“ interpretira knjigu crnogorske filozofkinje Sonje Tomović  Šundić Platonova antropološka ideja, naglašavajući da nas autorica poziva na kritičko mišljenje o svim društvenim pojavama i na konkretan angažman u polisu.

Nevad Kahteran u prikazu „Komparativna filozofija i metodološko prista- janje na pluralizam“ prikazuje knjigu pod naslovom Komparativna filozofija i metoda: suvremene prakse i buduće mogućnosti, a u prikazu pod naslovom „Tim Connollyjeva knjiga kao platforma za trening filozofa-komparativista“  izlaže knjigu Komparativno bavljenje filozofijom: Osnove, problemi i metode međukulturalnog istraživanja.

Hilmo Neimarlija u prikazu pod naslovom „Intelektualci uspravnog hoda“ predstavlja doktorske radove Mehmeda Begovića O razvoju šerijatskog prava u Jugoslaviji i Hamdije Ćemerlića Izborni sistemi u Jugoslaviji, koji su pisani i objavljeni na francuskom jeziku tridesetih godina prošloga stoljeća. I Begović i Ćemerlić bili su u svoje vrijeme istaknuti akademici. Obje disertacije objav- ljene su g. 2024. na bosanskom jeziku.

Nerkez Arifhodžić  napisao  je  tekst  u  čast  Budimira  Lončara  „Hommage počasnom akademiku Budimiru Leki Lončaru”.